سورةمريم {١٩} 19. MARYAM
كهيعص {١} 1. Kaf. Ha. Ja. ´Ain. Sad.
ذِكْرُ رَحْمَتِ رَبِّكَ عَبْدَهُ زَكَرِيَّا {٢} 2. Spomen milosti Gospodara tvog, robu NjegovomZekerijjau,
إِذْ نَادَىٰ رَبَّهُ نِدَاءً خَفِيًّا {٣} 3. Kad pozva Gospodara svog pozivom tajnim,
قَالَ رَبِّ إِنِّي وَهَنَ الْعَظْمُ مِنِّي وَاشْتَعَلَ الرَّأْسُ شَيْبًا وَلَمْ أَكُنْ بِدُعَائِكَ رَبِّ شَقِيًّا {٤} 4. Reče: "Gospodaru moj! Uistinu, meni je kostmoja oslabila i sjaji glava sjedošću, a nisam biodowom Tebi Gospodaru, nesretan.
وَإِنِّي خِفْتُ الْمَوَالِيَ مِنْ وَرَائِي وَكَانَتِ امْرَأَتِي عَاقِرًا فَهَبْ لِي مِنْ لَدُنْكَ وَلِيًّا {٥} 5. A uistinu, ja se bojim svojih rođaka iza sebe,a moja žena je nerotkinja. Zato mi pokloni od Sebenasljednika,
يَرِثُنِي وَيَرِثُ مِنْ آلِ يَعْقُوبَ ۖ وَاجْعَلْهُ رَبِّ رَضِيًّا {٦} 6. Da me naslijedi, i naslijedi iz porodiceJakubove. I učini ga Gospodaru moj, zadovoljnim."
يَا زَكَرِيَّا إِنَّا نُبَشِّرُكَ بِغُلَامٍ اسْمُهُ يَحْيَىٰ لَمْ نَجْعَلْ لَهُ مِنْ قَبْلُ سَمِيًّا {٧} 7. "O Zekerijja! Uistinu, Mi ti donosimo radosnuvijest o dječaku, ime njegovo biće Jahja. Nismo muranije učinili imenjaka."
قَالَ رَبِّ أَنَّىٰ يَكُونُ لِي غُلَامٌ وَكَانَتِ امْرَأَتِي عَاقِرًا وَقَدْ بَلَغْتُ مِنَ الْكِبَرِ عِتِيًّا {٨} 8. Reče: "Gospodaru moj! Otkud meni dječak, ažena moja je nerotkinja, i već sam dostigao staračkuiznemoglost?"
قَالَ كَذَٰلِكَ قَالَ رَبُّكَ هُوَ عَلَيَّ هَيِّنٌ وَقَدْ خَلَقْتُكَ مِنْ قَبْلُ وَلَمْ تَكُ شَيْئًا {٩} 9. Reče: "Tako. Rekao je Gospodar tvoj: ´To jeMeni lahko, i već sam te stvorio ranije, a nisi bioništa."
قَالَ رَبِّ اجْعَلْ لِي آيَةً ۚ قَالَ آيَتُكَ أَلَّا تُكَلِّمَ النَّاسَ ثَلَاثَ لَيَالٍ سَوِيًّا {١٠} 10. Reče: "Gospodaru moj! Učini mi znak." Reče:"Znak ti je da nećeš govoriti s ljudima tri noći, (abićeš) zdrav."
فَخَرَجَ عَلَىٰ قَوْمِهِ مِنَ الْمِحْرَابِ فَأَوْحَىٰ إِلَيْهِمْ أَنْ سَبِّحُوا بُكْرَةً وَعَشِيًّا {١١} 11. Tad iziđe narodu svom iz mihraba, pa imobjavi: "Slavite (Allaha) jutrom i navečer."
يَا يَحْيَىٰ خُذِ الْكِتَابَ بِقُوَّةٍ ۖ وَآتَيْنَاهُ الْحُكْمَ صَبِيًّا {١٢} 12. "O Jahja! Prihvati Knjigu snažno." I dali smomu sud (kao) djetetu,
وَحَنَانًا مِنْ لَدُنَّا وَزَكَاةً ۖ وَكَانَ تَقِيًّا {١٣} 13. I nježnost od Nas i čistotu, a bio jebogobojazan,
وَبَرًّا بِوَالِدَيْهِ وَلَمْ يَكُنْ جَبَّارًا عَصِيًّا {١٤} 14. I čestit roditeljima svojim, a nije bionepokoran, neposlušan.
وَسَلَامٌ عَلَيْهِ يَوْمَ وُلِدَ وَيَوْمَ يَمُوتُ وَيَوْمَ يُبْعَثُ حَيًّا {١٥} 15. I mir neka je s njim na dan kad se rodio idan kada je umro, i dan kad bude podignut živ!
وَاذْكُرْ فِي الْكِتَابِ مَرْيَمَ إِذِ انْتَبَذَتْ مِنْ أَهْلِهَا مَكَانًا شَرْقِيًّا {١٦} 16. I spomeni u Knjizi Merjem, kad se povukla odporodice svoje u mjesto istočno,
فَاتَّخَذَتْ مِنْ دُونِهِمْ حِجَابًا فَأَرْسَلْنَا إِلَيْهَا رُوحَنَا فَتَمَثَّلَ لَهَا بَشَرًا سَوِيًّا {١٧} 17. Te uzela (da se zakloni) od njih zastor. Tadsmo joj poslali Duha Našeg, te joj se prikazaočovjekom pravim.
قَالَتْ إِنِّي أَعُوذُ بِالرَّحْمَٰنِ مِنْكَ إِنْ كُنْتَ تَقِيًّا {١٨} 18. Reče: "Uistinu, ja tražim zaštitu Milostivogod tebe, ako si bogobojazan."
قَالَ إِنَّمَا أَنَا رَسُولُ رَبِّكِ لِأَهَبَ لَكِ غُلَامًا زَكِيًّا {١٩} 19. (Duh) reče: "Ja sam samo izaslanik Gospodaratvog, da ti podarim dječaka čista."
قَالَتْ أَنَّىٰ يَكُونُ لِي غُلَامٌ وَلَمْ يَمْسَسْنِي بَشَرٌ وَلَمْ أَكُ بَغِيًّا {٢٠} 20. Reče: "Otkud meni dječak, a nije me dotakaosmrtnik i nisam bludnica?"
قَالَ كَذَٰلِكِ قَالَ رَبُّكِ هُوَ عَلَيَّ هَيِّنٌ ۖ وَلِنَجْعَلَهُ آيَةً لِلنَّاسِ وَرَحْمَةً مِنَّا ۚ وَكَانَ أَمْرًا مَقْضِيًّا {٢١} 21. (Ona) reče: "Tako. Rekao je Gospodar tvoj:´To je Meni lahko´ - i da ga učinimo znakom ljudima imilošću od Nas" - a bila je stvar određena.
فَحَمَلَتْهُ فَانْتَبَذَتْ بِهِ مَكَانًا قَصِيًّا {٢٢} 22. Tad ga je zanijela, te se s njim povukla umjesto daleko.
فَأَجَاءَهَا الْمَخَاضُ إِلَىٰ جِذْعِ النَّخْلَةِ قَالَتْ يَا لَيْتَنِي مِتُّ قَبْلَ هَٰذَا وَكُنْتُ نَسْيًا مَنْسِيًّا {٢٣} 23. Pa dovedoše nju porođajni bolovi ka stablupalme. Reče: "O da sam ja umrla prije ovog i bilazaboravom zaboravljena."
فَنَادَاهَا مِنْ تَحْتِهَا أَلَّا تَحْزَنِي قَدْ جَعَلَ رَبُّكِ تَحْتَكِ سَرِيًّا {٢٤} 24. Tad pozva nju ispod nje: "Ne žalosti se!Doista je načinio Gospodar tvoj ispod tebe potočić.
وَهُزِّي إِلَيْكِ بِجِذْعِ النَّخْلَةِ تُسَاقِطْ عَلَيْكِ رُطَبًا جَنِيًّا {٢٥} 25. I zatresi sebi stablo palme, pašće na tedatule zrele.
فَكُلِي وَاشْرَبِي وَقَرِّي عَيْنًا ۖ فَإِمَّا تَرَيِنَّ مِنَ الْبَشَرِ أَحَدًا فَقُولِي إِنِّي نَذَرْتُ لِلرَّحْمَٰنِ صَوْمًا فَلَنْ أُكَلِّمَ الْيَوْمَ إِنْسِيًّا {٢٦} 26. Zato jedi i pij, i ohladi oko! Pa ako odsmrtnika vidiš ijednog, tad reci: "Uistinu! Ja sam seMilostivom zavjetovala postom, zato danas nećugovoriti s čovjekom."
فَأَتَتْ بِهِ قَوْمَهَا تَحْمِلُهُ ۖ قَالُوا يَا مَرْيَمُ لَقَدْ جِئْتِ شَيْئًا فَرِيًّا {٢٧} 27. Pa je došla s njim narodu svom, noseći ga.Rekoše: "O Merjem! Doista si došla sa stvarinečuvenom.
يَا أُخْتَ هَارُونَ مَا كَانَ أَبُوكِ امْرَأَ سَوْءٍ وَمَا كَانَتْ أُمُّكِ بَغِيًّا {٢٨} 28. O sestro Harunova! Nije bio otac tvoj loščovjek, niti je majka tvoja bila bludnica."
فَأَشَارَتْ إِلَيْهِ ۖ قَالُوا كَيْفَ نُكَلِّمُ مَنْ كَانَ فِي الْمَهْدِ صَبِيًّا {٢٩} 29. Tad ga je pokazala. Rekoše: "Kako da govorimos onim ko je u bešici, (s) djetetom?"
قَالَ إِنِّي عَبْدُ اللَّهِ آتَانِيَ الْكِتَابَ وَجَعَلَنِي نَبِيًّا {٣٠} 30. (Isa) reče: "Uistinu! Ja sam rob Allahov. Daomi je Knjigu i učinio me vjerovjesnikom,
وَجَعَلَنِي مُبَارَكًا أَيْنَ مَا كُنْتُ وَأَوْصَانِي بِالصَّلَاةِ وَالزَّكَاةِ مَا دُمْتُ حَيًّا {٣١} 31. I učinio me blagoslovljenim ma gdje bio, inaredio mi salat i zekat dok sam živ,
وَبَرًّا بِوَالِدَتِي وَلَمْ يَجْعَلْنِي جَبَّارًا شَقِيًّا {٣٢} 32. I da budem čestit majci svojoj, a nije meučinio nepokornim, nesretnim.
وَالسَّلَامُ عَلَيَّ يَوْمَ وُلِدْتُ وَيَوْمَ أَمُوتُ وَيَوْمَ أُبْعَثُ حَيًّا {٣٣} 33. I mir neka je nada mnom na dan kad sam rođen,i dan kad umrem, i dan kad budem podignut živ!"
ذَٰلِكَ عِيسَى ابْنُ مَرْيَمَ ۚ قَوْلَ الْحَقِّ الَّذِي فِيهِ يَمْتَرُونَ {٣٤} 34. To je Isa, sin Merjemin: Riječ Istine, ona okojoj raspravljaju.
مَا كَانَ لِلَّهِ أَنْ يَتَّخِذَ مِنْ وَلَدٍ ۖ سُبْحَانَهُ ۚ إِذَا قَضَىٰ أَمْرًا فَإِنَّمَا يَقُولُ لَهُ كُنْ فَيَكُونُ {٣٥} 35. Nije Allahovo da uzima ikakvo dijete.Slavljen neka je On! Kad odredi stvar, tad tome samokaže: "Budi" - tad biva.
وَإِنَّ اللَّهَ رَبِّي وَرَبُّكُمْ فَاعْبُدُوهُ ۚ هَٰذَا صِرَاطٌ مُسْتَقِيمٌ {٣٦} 36. A uistinu! Allah je Gospodar moj i Gospodarvaš, zato Njega obožavajte. Ovo je put pravi.
فَاخْتَلَفَ الْأَحْزَابُ مِنْ بَيْنِهِمْ ۖ فَوَيْلٌ لِلَّذِينَ كَفَرُوا مِنْ مَشْهَدِ يَوْمٍ عَظِيمٍ {٣٧} 37. Pa su se razišle stranke međusobno: zatoteško onima koji ne vjeruju, od poprišta Danastrašnog.
أَسْمِعْ بِهِمْ وَأَبْصِرْ يَوْمَ يَأْتُونَنَا ۖ لَٰكِنِ الظَّالِمُونَ الْيَوْمَ فِي ضَلَالٍ مُبِينٍ {٣٨} 38. Kako će oni čuti i vidjeti na Dan kad Namdođu! Ali, zalimi su danas u zabludi očitoj.
وَأَنْذِرْهُمْ يَوْمَ الْحَسْرَةِ إِذْ قُضِيَ الْأَمْرُ وَهُمْ فِي غَفْلَةٍ وَهُمْ لَا يُؤْمِنُونَ {٣٩} 39. I upozori ih Danom žalosti, kad bude svršenastvar; a oni su u ravnodušnosti i oni ne vjeruju.
إِنَّا نَحْنُ نَرِثُ الْأَرْضَ وَمَنْ عَلَيْهَا وَإِلَيْنَا يُرْجَعُونَ {٤٠} 40. Uistinu! Mi, Mi nasljeđujemo Zemlju i onog koje na njoj, a Nama će biti vraćeni.
وَاذْكُرْ فِي الْكِتَابِ إِبْرَاهِيمَ ۚ إِنَّهُ كَانَ صِدِّيقًا نَبِيًّا {٤١} 41. I spomeni u Knjizi Ibrahima. Uistinu, on jebio istinit, vjerovjesnik.
إِذْ قَالَ لِأَبِيهِ يَا أَبَتِ لِمَ تَعْبُدُ مَا لَا يَسْمَعُ وَلَا يُبْصِرُ وَلَا يُغْنِي عَنْكَ شَيْئًا {٤٢} 42. Kad reče ocu svom: "O oče moj! Zašto obožavašono šta ne čuje niti vidi, niti ti imalo koristi?
يَا أَبَتِ إِنِّي قَدْ جَاءَنِي مِنَ الْعِلْمِ مَا لَمْ يَأْتِكَ فَاتَّبِعْنِي أَهْدِكَ صِرَاطًا سَوِيًّا {٤٣} 43. O oče moj! Uistinu meni, već mi je došlo odznanja šta nije došlo tebi. Zato me slijedi, uputićute putu pravom.
يَا أَبَتِ لَا تَعْبُدِ الشَّيْطَانَ ۖ إِنَّ الشَّيْطَانَ كَانَ لِلرَّحْمَٰنِ عَصِيًّا {٤٤} 44. O oče moj! Ne obožavaj šejtana. Uistinu,šejtan je Milostivom neposlušan.
يَا أَبَتِ إِنِّي أَخَافُ أَنْ يَمَسَّكَ عَذَابٌ مِنَ الرَّحْمَٰنِ فَتَكُونَ لِلشَّيْطَانِ وَلِيًّا {٤٥} 45. O oče moj! Uistinu, ja se bojim da će tedotaći kazna od Milostivog, pa ćeš biti šejtanovdrug."
قَالَ أَرَاغِبٌ أَنْتَ عَنْ آلِهَتِي يَا إِبْرَاهِيمُ ۖ لَئِنْ لَمْ تَنْتَهِ لَأَرْجُمَنَّكَ ۖ وَاهْجُرْنِي مَلِيًّا {٤٦} 46. Reče: "Jesi li ti odbojan prema bogovimamojim, o Ibrahime? Ako ne odustaneš, sigurno ću tekamenovati, i ostavi me dugo!"
قَالَ سَلَامٌ عَلَيْكَ ۖ سَأَسْتَغْفِرُ لَكَ رَبِّي ۖ إِنَّهُ كَانَ بِي حَفِيًّا {٤٧} 47. Reče: "Selamun alejk! Tražiću ti oprostGospodara svog. Uistinu, On mi je predusretljiv.
وَأَعْتَزِلُكُمْ وَمَا تَدْعُونَ مِنْ دُونِ اللَّهِ وَأَدْعُو رَبِّي عَسَىٰ أَلَّا أَكُونَ بِدُعَاءِ رَبِّي شَقِيًّا {٤٨} 48. I povlačim se od vas i onog šta zazivate mimoAllaha, a prizivat ću Gospodara svog. Možda neću udowi Gospodaru svom nesretan biti."
فَلَمَّا اعْتَزَلَهُمْ وَمَا يَعْبُدُونَ مِنْ دُونِ اللَّهِ وَهَبْنَا لَهُ إِسْحَاقَ وَيَعْقُوبَ ۖ وَكُلًّا جَعَلْنَا نَبِيًّا {٤٩} 49. Pa pošto se povukao od njih i onog štaobožavaju mimo Allaha, podarili smo mu Ishaka iJakuba, a svakojeg smo učinili vjerovjesnikom.
وَوَهَبْنَا لَهُمْ مِنْ رَحْمَتِنَا وَجَعَلْنَا لَهُمْ لِسَانَ صِدْقٍ عَلِيًّا {٥٠} 50. I darovali smo im iz milosti Naše, i učiniliza njih jezik istinitošću visokim.
وَاذْكُرْ فِي الْكِتَابِ مُوسَىٰ ۚ إِنَّهُ كَانَ مُخْلَصًا وَكَانَ رَسُولًا نَبِيًّا {٥١} 51. I spomeni u Knjizi Musaa. Uistinu, bio jeodabran, i bio poslanik, vjerovjesnik.
وَنَادَيْنَاهُ مِنْ جَانِبِ الطُّورِ الْأَيْمَنِ وَقَرَّبْنَاهُ نَجِيًّا {٥٢} 52. I pozvali smo ga s desnog obronka Tura, ipribližili ga u povjerljivom razgovoru,
وَوَهَبْنَا لَهُ مِنْ رَحْمَتِنَا أَخَاهُ هَارُونَ نَبِيًّا {٥٣} 53. I darovali mu iz milosti Naše brata njegovogHaruna, vjerovjesnika.
وَاذْكُرْ فِي الْكِتَابِ إِسْمَاعِيلَ ۚ إِنَّهُ كَانَ صَادِقَ الْوَعْدِ وَكَانَ رَسُولًا نَبِيًّا {٥٤} 54. I spomeni u Knjizi Ismaila. Uistinu, on jebio istinit obećanjem, i bio je poslanik,vjerovjesnik,
وَكَانَ يَأْمُرُ أَهْلَهُ بِالصَّلَاةِ وَالزَّكَاةِ وَكَانَ عِنْدَ رَبِّهِ مَرْضِيًّا {٥٥} 55. I naređivao je porodici svojoj salat i zekat,i bio je kod Gospodara svog zadovoljavajući.
وَاذْكُرْ فِي الْكِتَابِ إِدْرِيسَ ۚ إِنَّهُ كَانَ صِدِّيقًا نَبِيًّا {٥٦} 56. I spomeni u Knjizi Idrisa. Uistinu, on je bioistinit, vjerovjesnik,
وَرَفَعْنَاهُ مَكَانًا عَلِيًّا {٥٧} 57. A uzdigli smo ga na mjesto visoko.
أُولَٰئِكَ الَّذِينَ أَنْعَمَ اللَّهُ عَلَيْهِمْ مِنَ النَّبِيِّينَ مِنْ ذُرِّيَّةِ آدَمَ وَمِمَّنْ حَمَلْنَا مَعَ نُوحٍ وَمِنْ ذُرِّيَّةِ إِبْرَاهِيمَ وَإِسْرَائِيلَ وَمِمَّنْ هَدَيْنَا وَاجْتَبَيْنَا ۚ إِذَا تُتْلَىٰ عَلَيْهِمْ آيَاتُ الرَّحْمَٰنِ خَرُّوا سُجَّدًا وَبُكِيًّا ۩ {٥٨} 58. To su oni koje je obdario Allah odvjerovjesnika iz potomstva Ademovog - od onog kogasmo nosili s Nuhom - i iz potomstva Ibrahimovog iIsrailovog, i od onog koga smo uputili i odabrali.Kad su im se učili ajeti Milostivog, padali su nasedždu i plakali.
فَخَلَفَ مِنْ بَعْدِهِمْ خَلْفٌ أَضَاعُوا الصَّلَاةَ وَاتَّبَعُوا الشَّهَوَاتِ ۖ فَسَوْفَ يَلْقَوْنَ غَيًّا {٥٩} 59. Pa je poslije njih došlo pokoljenje -zapustili su salat i slijedili strasti. Zato ćesresti zabludu,
إِلَّا مَنْ تَابَ وَآمَنَ وَعَمِلَ صَالِحًا فَأُولَٰئِكَ يَدْخُلُونَ الْجَنَّةَ وَلَا يُظْلَمُونَ شَيْئًا {٦٠} 60. Izuzev ko se pokaje i vjeruje, i čini dobro.Pa takvi će ući u Džennet, i neće im se učiniti zulmnimalo -
جَنَّاتِ عَدْنٍ الَّتِي وَعَدَ الرَّحْمَٰنُ عِبَادَهُ بِالْغَيْبِ ۚ إِنَّهُ كَانَ وَعْدُهُ مَأْتِيًّا {٦١} 61. Bašče Adna koje je obećao Milostivi robovimaSvojim u nevidljivom. Uistinu! Obećanje Njegovo ćedoći -
لَا يَسْمَعُونَ فِيهَا لَغْوًا إِلَّا سَلَامًا ۖ وَلَهُمْ رِزْقُهُمْ فِيهَا بُكْرَةً وَعَشِيًّا {٦٢} 62. Neće čuti u njemu naklapanje, samo "Selam" -i imaće oni svoju opskrbu u njemu, jutrom i navečer.
تِلْكَ الْجَنَّةُ الَّتِي نُورِثُ مِنْ عِبَادِنَا مَنْ كَانَ تَقِيًّا {٦٣} 63. To je Džennet kojeg dajemo u naslijeđe onomod robova Naših ko bude bogobojazan.
وَمَا نَتَنَزَّلُ إِلَّا بِأَمْرِ رَبِّكَ ۖ لَهُ مَا بَيْنَ أَيْدِينَا وَمَا خَلْفَنَا وَمَا بَيْنَ ذَٰلِكَ ۚ وَمَا كَانَ رَبُّكَ نَسِيًّا {٦٤} 64. "I ne spuštamo se, izuzev po naredbiGospodara tvog. Njegovo je šta je ispred nas i šta jeiza nas i šta je između toga, a nije Gospodar tvojzaboravan."
رَبُّ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ وَمَا بَيْنَهُمَا فَاعْبُدْهُ وَاصْطَبِرْ لِعِبَادَتِهِ ۚ هَلْ تَعْلَمُ لَهُ سَمِيًّا {٦٥} 65. Gospodar nebesa i Zemlje i šta je izmeđunjih! Zato Njega obožavaj, i istraj u obožavanjuNjegovom. Da li znaš Njemu imenjaka?
وَيَقُولُ الْإِنْسَانُ أَإِذَا مَا مِتُّ لَسَوْفَ أُخْرَجُ حَيًّا {٦٦} 66. I govori čovjek: "Hoću li kad umrem, zaistabiti živ izveden?"
أَوَلَا يَذْكُرُ الْإِنْسَانُ أَنَّا خَلَقْنَاهُ مِنْ قَبْلُ وَلَمْ يَكُ شَيْئًا {٦٧} 67. Zar se ne prisjeća čovjek, da smo ga Mistvorili ranije, a nije bio ništa?
فَوَرَبِّكَ لَنَحْشُرَنَّهُمْ وَالشَّيَاطِينَ ثُمَّ لَنُحْضِرَنَّهُمْ حَوْلَ جَهَنَّمَ جِثِيًّا {٦٨} 68. Pa tako mi Gospodara tvog, sigurno ćemosabrati njih i šejtane, zatim ćemo ih sigurnoprivesti oko Džehennema, klečeći.
ثُمَّ لَنَنْزِعَنَّ مِنْ كُلِّ شِيعَةٍ أَيُّهُمْ أَشَدُّ عَلَى الرَّحْمَٰنِ عِتِيًّا {٦٩} 69. Zatim ćemo sigurno iz svake sekte istrgnutionog od njih koji je bio najžešći protiv Allahabuntovnošću.
ثُمَّ لَنَحْنُ أَعْلَمُ بِالَّذِينَ هُمْ أَوْلَىٰ بِهَا صِلِيًّا {٧٠} 70. Zatim, sigurno smo Mi Najbolji znalac onihkoji su najdostojniji da budu u njemu izgarani.
وَإِنْ مِنْكُمْ إِلَّا وَارِدُهَا ۚ كَانَ عَلَىٰ رَبِّكَ حَتْمًا مَقْضِيًّا {٧١} 71. I nema od vas nijednog, a da neće njemustići. Do Gospodara tvog je odluka izvršna.
ثُمَّ نُنَجِّي الَّذِينَ اتَّقَوْا وَنَذَرُ الظَّالِمِينَ فِيهَا جِثِيًّا {٧٢} 72. Zatim ćemo spasiti one koji su se bojali, aostaviti zalime u njemu klečeći.
وَإِذَا تُتْلَىٰ عَلَيْهِمْ آيَاتُنَا بَيِّنَاتٍ قَالَ الَّذِينَ كَفَرُوا لِلَّذِينَ آمَنُوا أَيُّ الْفَرِيقَيْنِ خَيْرٌ مَقَامًا وَأَحْسَنُ نَدِيًّا {٧٣} 73. A kad im se uče ajeti Naši jasni, oni koji nevjeruju govore onima koji vjeruju: "Koja od dvijeskupine je bolja mjestom i bolja sazivom?"
وَكَمْ أَهْلَكْنَا قَبْلَهُمْ مِنْ قَرْنٍ هُمْ أَحْسَنُ أَثَاثًا وَرِئْيًا {٧٤} 74. A koliko smo pokoljenja uništili prije njih,(a) oni su bili bolji namještajem i izgledom!
قُلْ مَنْ كَانَ فِي الضَّلَالَةِ فَلْيَمْدُدْ لَهُ الرَّحْمَٰنُ مَدًّا ۚ حَتَّىٰ إِذَا رَأَوْا مَا يُوعَدُونَ إِمَّا الْعَذَابَ وَإِمَّا السَّاعَةَ فَسَيَعْلَمُونَ مَنْ هُوَ شَرٌّ مَكَانًا وَأَضْعَفُ جُنْدًا {٧٥} 75. Reci: "Ko je u zabludi, pa neka mu Milostiviproduži dužinu. Dok, kad vide ono čime im seprijetilo, ili kaznu ili Čas, tad će saznati ko jetaj (ko) je gori položajem i slabiji vojskom."
وَيَزِيدُ اللَّهُ الَّذِينَ اهْتَدَوْا هُدًى ۗ وَالْبَاقِيَاتُ الصَّالِحَاتُ خَيْرٌ عِنْدَ رَبِّكَ ثَوَابًا وَخَيْرٌ مَرَدًّا {٧٦} 76. I povećava Allah uputu onima koji se upućuju.A trajna dobra djela su bolja nagradom kod Gospodaratvog i bolja povratištem.
أَفَرَأَيْتَ الَّذِي كَفَرَ بِآيَاتِنَا وَقَالَ لَأُوتَيَنَّ مَالًا وَوَلَدًا {٧٧} 77. Pa da li si vidio onog koji ne vjeruje uajete Naše i kaže: "Sigurno će mi biti dat imetak idijete?"
أَطَّلَعَ الْغَيْبَ أَمِ اتَّخَذَ عِنْدَ الرَّحْمَٰنِ عَهْدًا {٧٨} 78. Je li spoznao nevidljivo, ili je kodMilostivog uzeo obavezu?
كَلَّا ۚ سَنَكْتُبُ مَا يَقُولُ وَنَمُدُّ لَهُ مِنَ الْعَذَابِ مَدًّا {٧٩} 79. Nikako! Zapisaćemo šta govori, i produžićemomu dužinu kazne.
وَنَرِثُهُ مَا يَقُولُ وَيَأْتِينَا فَرْدًا {٨٠} 80. I naslijedićemo (od) njega šta govori, i doćiće Nam sam.
وَاتَّخَذُوا مِنْ دُونِ اللَّهِ آلِهَةً لِيَكُونُوا لَهُمْ عِزًّا {٨١} 81. A uzimali su mimo Allaha bogove, da budu zanjih moć.
كَلَّا ۚ سَيَكْفُرُونَ بِعِبَادَتِهِمْ وَيَكُونُونَ عَلَيْهِمْ ضِدًّا {٨٢} 82. Nikako! Poreći će obožavanje njihovo i njimaprotivnik biti.
أَلَمْ تَرَ أَنَّا أَرْسَلْنَا الشَّيَاطِينَ عَلَى الْكَافِرِينَ تَؤُزُّهُمْ أَزًّا {٨٣} 83. Zar ne vidiš da Mi šaljemo šejtane nanevjernike, podstiču ih podsticanjem.
فَلَا تَعْجَلْ عَلَيْهِمْ ۖ إِنَّمَا نَعُدُّ لَهُمْ عَدًّا {٨٤} 84. Zato ne žuri protiv njih, samo im odbrojavamobroj.
يَوْمَ نَحْشُرُ الْمُتَّقِينَ إِلَى الرَّحْمَٰنِ وَفْدًا {٨٥} 85. Na Dan kad saberemo bogobojazne Milostivom(kao) izaslanstvo -
وَنَسُوقُ الْمُجْرِمِينَ إِلَىٰ جَهَنَّمَ وِرْدًا {٨٦} 86. I potjeramo krivce ka Džehennemu žedne -
لَا يَمْلِكُونَ الشَّفَاعَةَ إِلَّا مَنِ اتَّخَذَ عِنْدَ الرَّحْمَٰنِ عَهْدًا {٨٧} 87. Neće vladati posredovanjem, izuzev ko je kodAllaha uzeo obećanje.
وَقَالُوا اتَّخَذَ الرَّحْمَٰنُ وَلَدًا {٨٨} 88. I govore: "Milostivi je uzeo dijete."
لَقَدْ جِئْتُمْ شَيْئًا إِدًّا {٨٩} 89. Doista iznosite stvar strašnu:
تَكَادُ السَّمَاوَاتُ يَتَفَطَّرْنَ مِنْهُ وَتَنْشَقُّ الْأَرْضُ وَتَخِرُّ الْجِبَالُ هَدًّا {٩٠} 90. Gotovo da se od toga nebesa rascijepe iraspukne Zemlja, i padnu brda rušeći se,
أَنْ دَعَوْا لِلرَّحْمَٰنِ وَلَدًا {٩١} 91. Što prizivaju Milostivom dijete!
وَمَا يَنْبَغِي لِلرَّحْمَٰنِ أَنْ يَتَّخِذَ وَلَدًا {٩٢} 92. A nije Milostivom potrebno da uzima dijete.
إِنْ كُلُّ مَنْ فِي السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ إِلَّا آتِي الرَّحْمَٰنِ عَبْدًا {٩٣} 93. Svako ko je u nebesima i Zemlji, samo će doćiMilostivom kao rob.
لَقَدْ أَحْصَاهُمْ وَعَدَّهُمْ عَدًّا {٩٤} 94. Doista ih je sračunao i pobrojao ihbrojanjem.
وَكُلُّهُمْ آتِيهِ يَوْمَ الْقِيَامَةِ فَرْدًا {٩٥} 95. I svaki od njih će Mu doći na Dan kijametasam.
إِنَّ الَّذِينَ آمَنُوا وَعَمِلُوا الصَّالِحَاتِ سَيَجْعَلُ لَهُمُ الرَّحْمَٰنُ وُدًّا {٩٦} 96. Uistinu, onima koji vjeruju i rade dobradjela, daće im Allah ljubav.
فَإِنَّمَا يَسَّرْنَاهُ بِلِسَانِكَ لِتُبَشِّرَ بِهِ الْمُتَّقِينَ وَتُنْذِرَ بِهِ قَوْمًا لُدًّا {٩٧} 97. Pa olakšali smo ga na jeziku tvom, daobraduješ njime bogobojazne, i opomeneš njime narodsvadljivaca.
وَكَمْ أَهْلَكْنَا قَبْلَهُمْ مِنْ قَرْنٍ هَلْ تُحِسُّ مِنْهُمْ مِنْ أَحَدٍ أَوْ تَسْمَعُ لَهُمْ رِكْزًا {٩٨} 98. A koliko smo prije njih uništili naraštaja!Da li osjećaš od njih ijednog, ili čuješ njihov tihišum?
Al-Qur'an Today @2006